teskt podeljen sa stocitas.org
Kako je sve počelo
“Slobodni softver” je stvar slobode, a ne cijene. Za razumijevanje tog pojma, trebate shvatiti “slobodni” u smislu “sloboda govora”, a ne u smislu “slobodno (besplatno) pivo”.
Svaki računalni program izveden je u nekom od programskih jezika. Program je slijed naredbi pisanih sintaksom strukturiranih meta jezika. Naredbe koje piše programer izvode određene operacije potrebne za odvijanje programa kao što su ekranski ispis, dijeljenje, množenje, spremanje u memoriju, printanje. To je izvorni kod programa i može ga pročitati tj. shvatiti svatko tko poznaje programski jezik u kojem je pisan.
Kada se jednom napiše, program je potrebno prevesti iz izvornog koda (koji razumiju ljudi) u binarni kod (koji razumiju računala).
Da bi razumjeli kako radi neki softver moramo pročitati njegov izvorni kod. Međutim, kod mnogih programa to nije moguće budući da njihovi autori distribuiraju/prodaju samo binarne verzije. Kod takvih programa možemo jedino pokrenuti instalaciju i koristiti se njima.
Slobodni softver su računalni programi koje korisnici slobodno pokreću, presnimavaju, distribuiraju i prilagođavaju svojim potrebama. Autori slobodnog softvera ne zaštićuju svoj rad od javnosti. Osim binarnih verzija, oni distribuiraju i izvorni kod. Uvidom u izvorni kod, drugi programeri imaju priliku ispraviti eventualne greške autora, prilagoditi program svojim potrebama ili naučiti nešto novo. Nakon izmjena izvornog koda, program se ponovo prevodi u binarni kod i pokreće se nova, modificirana verzija.
Razvoj računalne industrije u mnogome duguje hobistima i tehnološkim entuzijastima. Garaže, studentske sobe i podrumi širom svijeta oduvijek su bile dom inovativnih rješenja. Manjak resursa i želja za učenjem tjeraju ljude da komuniciraju i razmjenjuju iskustva. U grupama afiniteta se brže i kvalitetnije napreduje. U svijetu gdje su radoznalost i težnja za usavršavanjem pogonska snaga - dijeljenje informacija i znanja je prirodan odabir. U takvom okruženju je nastao pokret slobodnog softvera. I dalje su njegova ultimativna pokretačka snaga entuzijasti, hobisti, studenti. Zajedno rade na novim verzijama programa, ispravljaju greške, zajedno uče i eksperimentiraju. Na taj način profitiraju i programi koji su sve bolji i programeri koji napreduju u svojim vještinama.
Postojanje takvih zajednica nije nikakva novost. Od (staro)grčkih filozofskih škola do modelarskih i radioamaterskih klubova. Ljudi se ujedinjuju u rješavanju problema koji ih zanimaju i međusobno dijele informacije čineći svojevrsne think tankove - rezervoare znanja. Međutim, pokret za slobodni softver specifičan je zbog visoke svijesti o mehanizmima i ulozi razmjene znanja. Budući da djeluje u okolišu visokoprofitabilne industrije, u vremenu kada sve potpada pod zakone o autorskim pravima, pokret je razvio mehanizme zaštite svog rada. Nije dovoljno računati s altruizmom i nadom kako će svi programeri dobrovoljno vratiti zajednici plodove svog rada. To se posebno odnosi na softverske kompanije. Postojala je realna opasnost da zajednicu slobodnih softveraša iskoriste kao kreativni element, čije će proizvode manje dobrodušni programeri ugraditi u svoje softvere i iz čega će izvući korist, istovremeno ne dijeleći svoj kod s ostalima. Zbog toga programeri slobodnog softvera svoje programe zaštićuju licencama koje se oslanjaju na zakon o autorskim pravima. Te licence dozvoljavaju slobodno pokretanje, kopiranje, distribuciju i mijenjanje ali istovremeno obavezuju na objavljivanje svih izmjena u kodu. Također, svaka nova verzija programa mora biti objavljena pod istom licencom. Slobodni softver je kao virus. Jednom objavljen program može se promijeniti tisuću puta, no obaveza objavljivanja izvornog koda ostaje. Pokret slobodnog softvera na taj način osigurava programere i programersku zajednicu u cjelini.
Najpoznatija i najstarija licenca slobodnog softvera GPL (GNU public licence) razvijena je za potrebe projekta GNU koji je još uvijek u nastajanju. Radi se o potpuno slobodnom operativnom sustavu koji sadrži sve programe potrebne za rad. GNU je ujedno i najstariji projekt slobodnog softvera koji je doprinjeo artikulaciji stavova i ideja koje se povezuju uz taj pokret.
Otvoreni kod - Otvoreni sadržaj
Pojam otvoreni kod (open source) uveden je 1998. godine kao marketinški izraz za slobodni softver. Oko tog poteza vodile su se oštre diskusije i dio pokreta nikada nije prihvatio novi termin. Usprkos tome, pojam otvoreni kod uhvatio je korijene u široj javnosti. Mnogi smatraju da taj termin puno bolje pogađa bit cijelog pokreta i pravi distinkciju između slobodnog i besplatnog softvera.
Nekako paralelno s uvođenjem novog termina, došlo je i do veće medijske eksponiranosti pokreta za slobodni softver. Mediji i publika primijetili su da se unutar programerske zajednice dešava nešto novo. Priča o otvorenom kodu odjeknula je na naslovnicama magazina. Dio javnosti počeo je špekulirati kakve bi odjeke mehanizmi slobodnog softvera imali u širem društvenom kontekstu. Kako bi se licence otvorenog koda mogle primijeniti na druge proizvode.
Dio odgovora na to pitanje već je postojao. Naime računalni program nije samo niz naredbi i brojeva. Uz svaki program dolaze i podaci. Tako npr. program za provjeravanje pravopisa ne bi funkcionirao bez rječnika. Sučelje je izgrađeno od grafika, fontova, zvukova, ikona. Tu je i dokumentacija programa te sistem pomoći. U slobodnom softveru svi ti ne-programerski dijelovi spadaju pod adekvatne licence. Dio sadržaja je također otvoren (open content), i taj sistem funkcionira podjednako dobro.
Koraci su određeni. Mehanizmi razvijeni. Sve ostalo je stvar propagande {i inspiracije ™.} Dobro došli u svijet otvorenog.
Otvoreni zvuk
Internet je otvorio sezonu lova na muzičku industriju. Tisuće ljudi udarile su gdje ih najviše boli - krađom njihovog intelektualnog vlasništva. Sve što je bilo potrebno su mreža, računalo i mp3 format za kompresiju glazbe. Upotrebom mp3-ja sadržaj deset CD-a stane na jedan. To automatski znači manje fajlove, brže skidanje s mreže, niži telefonski račun, jednostavnu distribuciju. Pojavom tzv. peer to peer softvera kao što je bio Napster unesena je nevjerojatna živost u razmjenu glazbe. Sve je dostupno, sve se može nabaviti. Ali to je i dalje krađa.
Gledano iz perspektive otvorenog koda, trebalo je preskočiti dvije prepreke. Prva je bila zatvoreni standard mp3 kompresije. Iako je dan na besplatno korištenje, mp3 format je patentiran i u vlasništvu Fraunhofer instituta. To automatski povlači probleme kod programa za kompresiju zvuka u mp3 format odnosno programa za slušanje mp3-ja. Svi ti programi ograničeni su spomenutim patentom koji im visi kao mač nad glavom. Problem je riješen pojavom Ogg Vorbis formata. To je format za kompresiju digitalne glazbe koji je potpuno besplatan, otvoren i ne-patentiran.
Druga prepreka bila je manjak zvučnih sadržaja koji potpadaju pod pojam otvorenog. Jedan od pokušaja da se otvoreni kod uvede u svijet glazbe je stvaranje Open Audio Licence. Za njeno pisanje zaslužna je Electronic Frontier Foundation, a predstavlja audio pandan GPL-u. Internet stranice kao što su npr. Open Music Registry napravljene su da bi potaknule stvaranje i razmjenu glazbe pod OAL, a mnogi net.artisti ju podržavaju. Međutim dojam je da još uvijek kronično nedostaje kvalitetne glazbe koja je otvorena u klasičnom smislu. Možda je jedan od razloga taj što se glazbom, a pogotovo digitalnom, bave generacije odrasle uz računala i mrežu. Grupe ljudi koji su neformalniji u strukturi i manje opterećeni brigama oko vlasništva. Glazba je zabava. Jednostavnije je primijeniti koncept ekonomije darivanja. Mijenjajmo se, poklanjajmo. Neki od mnogih primjera te prakse su PilotFM iz Beča i domaći EGOBOO.bits.
Kao rezultat nastala je gomila besplatnih Internet audio arhiva krcatih glazbom, semplovima i midi fajlovima. Standardna praksa mnogih DJ-a i audio umjetnika je korištenje tih arhiva, stvaranje novih djela, i njihovo poklanjanje i dijeljenje. Copyright je ostao zaboravljen na gramofonima prošlosti. Vjerojatno najpoznatiji takav projekt Berlinski je Radio Internationale Stadt. Pokrenut 1996. godine, prikupio je značajnu kolekciju zvučnih fajlova poznatih i nepoznatih umjetnika. Utjecaj RIS-a bio je značajan za cijelu scenu digitalnih muzičara i net.radija, ali trenutno je sve to ugroženo hakerskim napadom na njihov server.
Otvoreni tekst
U razvoju Linuxa najvažniji aspekt je svakako programerski kod tog operativnog sustava. Međutim, paralelno s njime razvijen je i kompleksan sustav pomoći. Skoro svaki linux program dolazi s opširnom dokumentacijom koja na specifičan način objašnjava kako se s programom radi ili kako ga se konfigurira (how-to’s). Često taj sustav pomoći ni malo ne sliči onome na što smo navikli koristeći pomoć pod Windows-ima ili MacOs-om. To uglavnom nisu profesionalno pisani tekstovi, već upute korisnika drugim korisnicima. Često u njima možete pronaći specifičan hakerski humor i ironiju. Nije ništa neobično da autor napiše nešto u stilu to radi tako i tako, ali nemojte se zamarati ako ne razumijete. Glavno je da radi. Ti dokumenti nastaju zajedničkim radom i međusobnim nadopunjavanjem i sadrže veoma opsežne informacije. Obično su objavljeni pod nekom od modificiranih GNU licenci koje se odnose na tekst i predstavljaju otvoreni tekst u klasičnom smislu.
Osim dokumentacije, princip otvorenog tekst proširio se i na brojne knjige o programiranju, tehnologiji, open source zajednici, hakerima. Neka djela nastala su kolaboracijom autora, druga su samo objavljena pod otvorenim licencama. Kao jedno od najzanimljivijih imena u tom trendu ističe se Eric Steven Raymond. U knjizi eseja The Cathedral and the Bazaar detaljno je obradio pokret za slobodni softver i pitanja suradnje na kodu i sadržaju. The Cathedral and the Bazaar nastala je na sličan način kao i operativni sustav Linux. Pod vodstvom jednog čovjeka, uz suradnju mnogih.
Još jedan primjer otvorenog teksta je Wikipedia. To je kolaborativni mrežni projekt u nastajanju koji želi stvoriti besplatnu i potpunu enciklopediju. Wikipedia je bazirana na open source softveru Wiki, a od siječnja 2001. godine prikupljeno 94140 čestica. Pristup člancima je slobodan, i svatko može dopisivati svoj sadržaj. Projekt je objavljen kao open content što mu garantira vječnu slobodu.
Otvoreno znanje
U srijedu, 4. travnja 2001. godine povijest institucionaliziranog znanja se možda zauvijek promijenila. Tada je naime Massachusetts Institute of Technology objavio svoj plan da, u sklopu programa OpenCourseWare, do kraja 2007. godine besplatno objavi materijale predavanja za sve predmete koji se slušaju na tom sveučilištu. Ta inicijativa je zauzela sasvim drugačiji kurs od trendova na drugim sveučilištima. Umjesto prema tržištu i materijalnim dobrima, orijentirali su se prema širenju informacija i poticanju na suradnju. Otvorili su znanje.
Ova inicijativa ni malo ne oslabljuje poziciju MIT-a. Njima je bit edukacije u interakciji, a ne u materijalima. Ipak, perspektiva gledanja na intelektualni kapital se radikalno promijenila.
Projekt mapiranja ljudskog genoma, možda je još jedan korak prema otvaranju sadržaja. Metodama nove discipline, bio-informatike, stvoreni su alati i oprema za kompjutorsko sekvenciranje genoma. Javno financiranje projekta obavezalo je ga je na objavljivanje podataka. Tako je nastala GenBank baza podataka i web stranica. Time je ljudska DNA na neki način postala open source. To je naravno samo jedna od perspektiva. Osim podataka, bio-informatika treba i alate. Pošto se radi o potencijalno unosnom tržištu koje bi prema istraživanju tvrtke Oscar Gruss & Co u sljedećih pet godina moglo generirati dvije milijarde dolara, može se shvatiti zašto tvrtke pokazuju veliki interes. Otvoreni sadržaj i kod bi im u toj industriji mogao pomutiti račune. Riječ je o borbi koja se već odvija. Sprega biologije i informatike rodila je novu disciplinu koja istinski kombinira dva svijeta. U oba otvoreni sadržaji imaju povijesnu ulogu, i moguće je očekivati rezultate na tom području. Značajnu ulogu u cijelom slučaju igra The Open Bioinformatics Foundation. Neprofitna organizacija koja se zalaže za razvoj znanstvenog softvera pod otvorenim licencama. Sa njihovih web stranica možete zaroniti u svijet biojave, bioperla i biopythona. Nade ima. Tko zna možda već sada neki student u svojoj sobi uklanja genetski nedostatak slijepila za boje i piše članak o tome za časopis Uradi sam.
Napomena: ovaj tekst je objavljen pod PhotoCopyRightNow licencom. Tekst je originalno objavljen u časopisu Libra Libera.